Kako roditelj može pomoći djetetu u izradi domaće zadaće?
Autor: Iva Sergo, 11. 10. 2019.
Domaći uradak sastavni je dio učenikovih obveza. Budući da ih dijete izrađuje u obiteljskom domu, učitelj ima uvid u njegove rezultate, dok roditelj može zapaziti niz drugih popratnih stvari u izradi domaćeg uratka: npr; da li dijete razumije što treba učiniti, brzina izrade, umor učenika, raspored, mjesto i vrijeme rada kod kuće, koliko je potrebna roditeljska pomoć, učenje s prijateljem i drugo.
Ne može li dijete izraditi sve zadatke vrijeme je da mu se kod kuće pomogne. To ne znači da roditelj treba riješiti zadaću već da se upoznaju s pravim razlozima zbog kojih dijete ne može točno i na vrijeme izraditi zadatke te da uočene razloge otkloni.
Jedan od razloga može biti nerazumijevanje zadatka pa dijete zbog toga dugo rješava jedan zadatak i ne može ga dovršiti. U takvoj situaciji treba mu objasniti ono što nije razumjelo ili ga uputiti nastavniku koji će mu dati dopunsko objašnjenje.
Drugi razlog može biti sporost. Djeca se međusobno jako razlikuju u brzini rada. Zato sporiju djecu treba poticati i navikavati da brže rade. Zapravo je najbolje staviti pred njih sat i dogovoriti vrijeme u kojem treba riješiti pojedini zadatak. Osim tog roditelj bi trebao znati i približno vrijeme trajanja učenja i pisanja domaćih uradaka u pojedinom razredu. U prosjeku dijete u prvom razredu za izradu domaćeg uratka treba od pola do jednog sata. U drugom razredu se vrijeme produžuje do sat i pol, u trećem i četvrtom do dva sata sve do osmog razreda gdje je potrebno utrošiti do tri i pol sata dnevno.
Kod pisanja i učenja potrebno je obratiti pažnju na umor. Umorno dijete radi sporije i više griješi. Na djetetov umor znatno utječe i vrijeme izrade zadataka. Zato nije najbolje rješenje da se zadaća rješava odmah nakon škole. Dobro je promotriti i vidjeti koje je vrijeme djetetu najpogodnije, obično je to između 16 i 18 sati.
Nadalje, dobro je da dijete nije gladno, ali ni presito. Naime odmah nakon jela ne može se uspješno učiti ( spava nam se ). Teže se uči i u kasnim večernjim satima, jer smo zbog brojnih dnevnih informacija već umorni za uspješno primanje onog znanja koje zahtijeva veći napor.
Rješavanje domaćeg uratka najbolje je izvršavati uvijek u isto vrijeme i na istom mjestu. ( na taj način stvaraju se radne navike ).
Kako postupiti kada dijete želi učiti u društvu? Roditelji često misle da izrada zadaće u parovima ili u grupi nije osobito korisno, jer djeca razgovaraju, slušaju muziku ili se igraju. Točno je da najveći dio domaćih uradaka traži individualni rad učenika. Ima međutim ,djece koja ne vole raditi sami. U takvim je slučajevima poželjan rad u društvu. Zatim, ako dijete nije dobro zapamtilo zadaću drugi ga mogu podsjetiti. Ima djece koja lakše usvoje gradivo kada ga čuju od drugog, kada se međusobno ispituju. ponavljaju...
Ako želimo da dijete uspješno izvršava zadatke, treba ga stalno poticati i pratiti. Rezultati rada će često biti različiti pa se može popričati i zajednički procjenjivati uspješnost uratka. Kad se procjenjuje rad potrebno je istaknuti samostalnost, brzinu, urednost i postepeno razvijati djetetovu sposobnost samoocjenjivanja. Može se otvoreno reći:» Ponosim se što si tako dobro uradio zadaću.» ili «Dobro si to napravio.» i sl. U protivnim situacijama jednostavno treba reći:» Ovo si mogao bolje napraviti.»Ovakvo opisno ocjenjivanje zgodno je provesti kada djeca sama traže da ih roditelj ispita, pregleda zadatke i posebno onda kada traže povratnu informaciju o uratku.
Postoje razni oblici pomoći djeci u izradi zadaća. Ta pomoć je individualna i ovisi o mnogim okolnostima. Tu su navedene neke.
Veoma je važan odnos prema radu, a mi roditelji često griješimo jer zaboravljamo da je rad napor na koji dijete treba priviknuti, pripremiti i osposobiti. Djeca već na početku školovanja moraju steći naviku i priviknuti se na zahtjeve koje postavlja škola. Najveći dio tog posla obavlja škola, odnosno učitelji koji rade s tom djecom. Ali da bi pomogli djeci potrebno je da i roditelji preuzmu dio tog zadatka. Treba govoriti o pravoj pomoći što roditelj pruža djeci. Nije to ona pomoć koja se sastoji u pisanju zadaća za koju djeca tvrde da su njihova, a nisu. Prava pomoć sastoji se u savjetu, kontroli onoga što su djeca izradila. Ta pomoć zahtijeva vrijeme, strpljenje. Da bi dijete učilo potrebno je da ga potičemo na rad i da nadziremo njegov rad. Ako su bilježnice neuredne treba ih pregledavati svaki dan, tražiti da ponovo napiše zadaću ako je neuredno napisana. Uvidjet će da mu se isplati uložiti prvi put više truda i da će prije biti gotovo.
Učenje je ozbiljan rad koji traži veliki fizički, intelektualni i voljni napor. Kao i u savkom radu tako i u učenju rezultat dobrim dijelom ovisi o organizaciji. Dok rad u školi organizira učitelj rad kod kuće ostaje na brizi roditelja. I upravo o tome kako ćemo ga organizirati ovisi uspjeh našeg djeteta.Za svaki je rad potrebno vrijeme koje djetetu trebamo omogućiti.
