TREĆAŠI PUTEVIMA GLAGOLJICE U SKLOPU PROJEKTNE NASTAVE – KOLORI I ODORI MOJE ISTRI
Autor: Sanja Škopac, 5. 3. 2019.
U srijedu, 27. veljače 2019. u sklopu Projektne nastave – „Kolori i odori moje Istri “, učenici trećih razreda Matične i Područne škole posjetili su Roč, Buzet, Livade i Motovun. Prvo odredište putovanja bilo je naselje Roč, poznato još u prapovijesti, smješteno na brdašcu na cesti Rijeka – Buzet. Spominje se davne 1064. godine. U mjesnoj crkvi sv. Ante upisan je Ročki abecedarij 1200.godine. Za Roč je vezana priprema za tisak prve knjige na hrvatskom jeziku - Misal iz 1483. godine, a iz Roča je i Juri Žakan, važna ličnost glagoljaštva onoga doba. Dana, 22. veljače obilježili smo Dan hrvatske glagoljice.
A gdje bolje naučiti i steći znanja o glagoljici, osjetiti dašak prošlih vremena, ratova, osvajanja, kuge, početaka pismenosti i kulture ovih prostora.
Već ulaskom kroz Velika vrata prisjetili su se legende o Teti Beti koja je očuvala Roč od najezde Turaka tako što je ispalila užarenu kuglu sa zidina Roča. Legenda o njoj odškrinula je vrata tajanstvenog mjestašca koje je okupano suncem i ohlađeno burom čekalo da „zarone“ u njegovu bogatu povijest. Vidjeli su ostatke Rimskog lapidarija, zidine, kule, crkvicu sv. Roka (zaštitnika ljudi od kuge koja je poharala ovo područje) sa freskama, ročki zvonik, crkvu sv. Ante, tiskaru s pravim glagoljaškim strojem, Glagoljašku akademiju Jurija Žakna te Kiparsku galeriju na otvorenom - organić, trieština i bajs. Posjetili su Aleju glagoljaša na cesti za Hum koju čine 11 spomen obilježja glagoljice. Okupili su se za Stolom Ćirila i Metoda, Svete braće. Na obodu istoimenog stola natpis je na latinici, ćirilici i glagoljici. Iznad njih su se pružali obronci Ćićarije koja ih je poput diva gledala. Naučili su da ona dijeli Istru od susjedne države i županije.
Njihov vodič, gospodin Dean Prodan bi svakog trenutka, kao iz rukava izvadio pokoju novu legendu, zanimljivost, crticu ili istinitu priču o životu predaka, o načinu obrade zemlje, o životu siromašnih i velikaških obitelji, školovanju, glazbi i dr.
Put ih je vodio prema Buzetu, gospodarskom središtu sjevernog dijela Istre. U poduzetničkoj zoni mogli su vidjeti tvornicu Cimos, Istarsku pivovaru - Favorit te Istarski vodovod. Doznali su da se u Buzetu u tvornici Pab Akrapović proizvodi negoreća plastika pa tako i kacige za vatrogasce. Posjetili su najveći vodovod u Istri koji vodom opskrbljuje veliki dio Istre, vidjeli su najveći izvor pitke vode, upoznali su proces pročišćavanja, filtriranja, skupljanja, i spremanja vode. Upoznali su ljude koji omogućavaju i brinu da voda do svakog potrošača dođe čista, pitka i provjerena. Sve o vodi i oko vode poslužit će im u boljem razumijevanju gradiva PiD-a, o vodi, o kojem će ovih dana učiti.
Ovom izvanučioničkom nastavom obilježili su i Dan voda (22.ožujka)…sve vidjeli, čuli, omirisali, kušali, doznali……
Osim gospodarstva omiljena je izletnička destinacija biciklistima, penjačima, paraglajderima te ljubiteljima prirode i gastronomije.
Dolinom najduže, istarske rijeke Mirne, uz Motovunsku šumu, stigli su do malog mjestašca Livada. Doznali su da je ta šuma stanište poznatih gljiva - TARTUFA i da je najveći bijeli tartuf (1,31kg) pronađen u toj šumi ušao u Guinnessovu knjigu rekorda, kao najveći pronađeni tartuf. Njemu u čast je brončani spomenik u središtu mjesta, a turiste diljem svijeta u Livade privuče njegov osebujan miris što se sprema na različite načine i prava je delicija.
U Livadama su posjetili Muzej Parenzanu - Porečanku. Opet kao da su uskočili u vremeplov i našli se na uskotračnoj željezničkoj pruzi koja je povezivala Poreč s Trstom od 1902. - 1935. godine.
Naučili su da je danas pretvorena u biciklističku stazu, dugu 105 km. Danas se zove „Staza zdravlja i prijateljstva“ i ima međunarodni karakter.
Mali Muzej u Livadama pokazao nam je spoj prošlosti i novog doba.
S obližnjeg brda gledao ih je Oprtalj, Comune di Portole, na talijanskom jeziku jer je Istra dvojezična regija koja njeguje toleranciju i prijateljstvo svih njezinih stanovnika. Učenici su čitali dvojezične natpise i bilježili ih u svoje mape. Naselje se spominje davne 1102. godine kao boravište zanatlija i feudalaca, a naseljen je još u prapovijesti. O tome svjedoči gradina. Mnogi su se vladari izmijenili kroz dugu prošlost što su učenici usporedili s prošlošću Starog Labina. Prošlost, kultura, poljoprivreda (vinogradarstvo i maslinarstvo) i turizam spojili su se u ovom divnom mjestašcu.
S druge strane brda, kao da ih je gledao Veli Jože, o kojem je pripovijedao Vladimir Nazor i u čast kome je podignuta spomen-ploča koju su učenici vidjeli u šetnji gradom.
Usponom od 1050 kamenih stepenica,učenici su stigli do Motovuna - srednjevjekovnog gradića koji se sunčao na svom brdu i kao čuvar pazio na dolinu rijeke Mirne, Motovunsku šumu, obližnje maslinike i vinograde.
Kad su stigli u Motovun njihov je komentar rekao sve: “VRIJEDILO JE OVAMO DOĆI I NAPRAVITI OVE STEPENICE!“ Grad ih je opčinio ljepotom, a pogled sa zidina oduševio. Promatrali su obzor u tišini i nabrajali sve što vide. Gradine, crkve, muzeji, galerije, palače i tipične kamene kuće pružale su se na sve strane. Oni su i dalje uživali u legendama, tražili povijesne grbove, kule, zvonike i zapisivali u svoje bilješke. Naučili su ulogu i važnost zvonika u prošlosti (preko njih su se prenosile važne obavijesti za područje, grad, mjesto) i usporedili današnji način života uz razne dostupne tehnologije.
Koliko samo skrivenih tajni kriju mjesta koje su posjetili u ovom dijelu sive Istre!?
Uz njih su šetali turisti iz daleke Azije, a oni su kupovali magnetiće - suvenire za dugo sjećanje na ovaj poseban komadić raja u kojem su se osjećali kao da je vrijeme stalo. Ponovili su stečena znanja o vremenu (desetljeće, stoljeće i tisućljeće). I tek su sad mogli bolje razumjeti vremensku lentu jer su im muzejski postavci na otvorenom bili najbolja knjiga.
NEZABORAVNOM, TOPLOM, ZIMSKOM DANU U SJEVERNOM DIJELU ISTARSKE ŽUPANIJE DOPRINJELE SU I UČITELJICE: Nagua, Lorena, Dilana i Marijana 
