Naš današnji zadatak bio je istražiti kaštele i utvrde koji se kriju u Kršanu i Kožljaku. U tome nam je pomogao kustos i vodič Vedran Kos s kojim smo istraživali i gradine na lokaciji Montekunci. Na ulazu, ispred starih gradskih vrata, dočekala nas je direktorica Turističke zajednice Kršan, Ariana
Brnetić koja nam je zaželjela dobrodošlicu te nam se pridružila u poučnoj šetnji. Najviše nas je zanimao kršanski kaštel, jedan od najbolje očuvanih istarskih kaštela. Njegovi ostaci, koje je ipak vidno nagrizao zub vremena, nalaze se na vrhu brežuljka okruženim obrambenim ovalnim zidinama. Kaštel se prvi put spominje u povijesnim dokumentima još u 13. st., a od srednjovjekovnog kaštela sačuvana je kula. Obrambeni i stambeni dio kaštela pregrađen je u 18. i 19. st. Kršanski kaštel je poznat i po tome što je u
njemu otkriven prijepis Istarskog razvoda. Od Vedrana smo saznali da je posljednji vlasnik kaštela bio Giovanni Tonetti, poznatiji kao Crveni barun koji je pružio podršku rudarima za vrijeme Labinske republike, ali nama je ipak bila najinteresantnija priča o bogatom feudalcu Giorgiu iz Kršana koji je bio
poznat po pljačkama i ubojstvima, a živio je u kaštelu. Dugo ga nisu mogli uloviti jer je bio pametan, lukav i snalažljiv. U 20. st. kada je kaštel bio u vlasništvu Giovania Tonettia, zadesio ga je veliki požar pri
čemu je uništena gotovo sva unutrašnjost kaštela: knjižnica, vrijedni namještaj, slike i obiteljska arhiva.
Kraj stare kalanice čekao nas je veoma zanimljiv gost sa svojim instrumentima. Zoran Karlić, predsjednik Kulturno – umjetničkog društva „Ivan Fonović Zlatela, član etno benda Šćike i viši stručni suradnik za društvene djelatnosti i informiranje Općine Kršan. Pomno nam je predstavio tradicionalne istarske
instrumente i zasvirao. Uz istarski melos napustili smo Kršan i uputili se u Kožljak.
Uskom cestom uz Čepićko polje stigli smo do Kožljaka. Do Zagrada odnosno kaštela koji se nalazi na strmoj litici podno Učke hodali smo nekih 45 minuta. Kaštel je nastao na mjestu stare ilirske gradine, a sastojao se od stambenih i gospodarskih zgrada, okružen zidinama i kulom. Unutar zidina ističu se ostaci
romaničke crkve Svetog Hadrijana gdje je pronađena ploča s glagoljskim natpisom, ostaci botaničkog vrta i stambeni objekti koji se obnavljaju. I za ovaj kaštel postoje neobične i zanimljive priče koje se vezuju uz njegove vlasnike i vladare. Čuli smo priču o zloglasnom grofu Nikoliću kojeg su ubili pobunjeni podanici i Franji Barbi koji je kaštel pretvorio u središte protestantizma i reformacije na prijelazu 16. i 17. st. Ono što ovo mjesto čini čarobnim jest spoj bogate prošlosti, lijepe prirode koja okružuje drevne zidine te mističnih priča i tajni koje su utkane u svaki kamen i komadić zemlje.
Šetnja „Pijanom prugom“ bila je posebna, osobito za one koji su se na njoj našli prvi put. U prošlosti je služila za prijevoz ugljena do riječke luke. Posljednji vlak je prošao ovim tračnicama 1999. godine i ubrzo je pala u zaborav. Kako se jedan dio pruge urušio i iskrivio, poprimila je naziv „pijana pruga“. Tako je
postala turistička atrakcija i zanimljivo mjesto za šetnju i fotografiranje. Naravno da smo i mi napravili nekoliko zanimljivih fotografija.
Današnji dan iskoristili smo i za posjet najvišem izvoru pitke vode na području Labinštine, izvoru Kožljak. Zahvaljujući djelatnicima Vodovoda Labin put do izvora na obroncima Učke bio je jedinstven. Dočekali su nas s vozilima kojima su nas u „dva đira“ dovezli na odredište. Vožnja uskom makadamskom
cesticom bila je prava avantura koju nismo očekivali. Bili smo prvi posjetitelji iz škole koji su ušli u unutrašnjost zaštićenog izvora. Djelatnici su nam objasnili kako voda dolazi iz izvorišta do slavina u
našim domovima. S izvora se nismo vratili praznih ruku. Svatko od nas je dobio staklenu bocu na poklon u koju su nam natočili čistu izvorsku vodu. Ovim putem zahvaljujemo se direktoru Vodovoda Labin Alenu Golji, voditelju operative Franku Načinoviću, voditelju opskrbe Igoru Poldrugovcu te poslovođi
Damiru Gušiću.
Današnji dan nam je bio ispunjen i nadmašio sva naša očekivanja. Istraživanje i učenje na terenu, hodanje cca 10 km uz usputno branje šparoga i uživanje u čarobnom krajoliku, igre i druženje u prirodi…
Cagodar, samo neka nan duro!
Učiteljice: Marijana Blašković, Dilana Dagostin Mohorović i Doris Golja
