Danas, 25.03.2026. učenici drugih razreda odlučili su 3 školska sata boravka u razredu zamijeniti učionicom u prirodi. Kako najbolje učiti o proljeću, vremenu u proljeće, o proljeću u gradu već otići u prirodu, udahnuti svježi proljetni zrak i u društvu prijatelja iskoristiti predivan, sunčan dan.
Pješačka staza ili Sentonina staza nudi na svom šarenom tanjuru sve što je drugašima trebalo, sve što su naučili, a sada su svoja znanja samo potvrdili i produbili.
Vesela ekipa uživala je u vedrim, proljetnim bojama rascvjetanih vjesnika proljeća – šafrana, jaglaca, kukurijeka i ljubica. Bilo je tu i ostalih proljetnica: kukavica, lijeski, forzicija i opojnih ciklama. Miris proljetnica širio se šumom. Probijali su se, dizali i spuštali suhim puteljcima te odrađivali puno sadržaja tjelesno – zdravstvene kulture. Dok su koračali šuštavom stazom starog lišća pjev ptica pratio ih je u stopu. Ptice kao da su se trudile uljepšati njihov boravak u šumi. Ponovili su znanja o vazdazelenom i listopadnom drveću. Tražili su hrast lužnjak, hrast crniku, bor, smreku, jelu, čempres, lovor i druge vrste, opipali im koru, pogledali nove pupoljke , nove iglice te zaključili da su šume najveće bogatstvo. Zaključili su da one proizvode kisik, da su dom mnogim biljkama i životinjama, a nama ljudima su prilika i prostor za istraživanje, uživanje i odmor. Uspoređivali su i procjenjivali visine drveća i određivali oblik krošanja. Ubrali su i pokoju ,,šparugu„ i ,,leprinu“. Čestitali su šumi rođendan (malo u zakašnjenju).
Najviše uzbuđenja uslijedilo je kad su začuli žubor vode i brzace potočića Šćuršćaka koji teče Sentoninom stazom. I zaista, kao da je u šumu ušla vila koja je načinila ovaj predivan krajobraz. Razgovarali su o vodi, izvoru, potoku, biljkama i životinjama uz njega, važnosti vode za život, korištenju vode u svakodnevnom životu te o kruženju vode u prirodi. Njihova šumska učionica nudila je sve na dlanu, oprali su ruke i osvježili se hladnom vodom iz potoka. Naučili su da nije svaka voda za piće, da vodu moraju štedjeti i čuvati je od onečišćenja. Zatvorili su oči i uživali slušajući žubor potoka i pjev ptica. Ovaj su krajobraz osjetili svim svojim osjetilima. Put uz potok, mahovinu, šaš i trstiku vodio je dalje. Pred njima se prikazalo Jadransko more, naselje Rabac, okupano podnevnim suncem. I baš se tada oglasilo zvono Sv. Justa s labinskog zvonika koji ih je kao gorostas gledao i čuvao s brda.
Odmorili su se ispod krošnje bora, popratili put gusjenica, koje će za koji dan postati predivni leptiri, kao oni koji su ih putem pratili. I kao da su bili u bajci ,,Plesna haljina žutog maslačka“ – izjavila su djeca .
Najteže se bilo opet vraćati, penjati i penjati…sve dok nisu zastali na klupama improvizirane učionice, gdje su se odmorili, još jednom sve ponovili i izrekli svoje dojmove.
Uslijedilo je likovno izražavanje – ,,land art“ s grančicama, kamenjem, travom i lišćem. Nastala su prava umjetnička djela.
No jedan detalj duboko ih je iznenadio. Prisjetili su se posljednje lektire ,,Pismo iz Zelengrada“. Učenici su odmah rekli da će i oni napisati pismo gradu i njegovim ljudima te ih zamoliti da očiste smeće, ne bacaju otpad u prirodu, poprave mostiće i paze na ovu divnu stazu.
P.S. Proljetnice nisu brali, one su ukras našeg zavičaja!
Naravno sve je fotografirano kako biste i vi koji čitate mogli uživati!
Učiteljice Lorena i Sanja
