Priča o vječnom dječaku koji ne želi odrasti jer smatra da je odrastanje dosadno te da jednom kada
odrastu, ljudi nemaju mašte i postaju dosadni, vječita je inspiracija za stvaranje. Ideja za predstavu Petar
Pan duže se vrijeme vrtjela u našim glavama, a ove smo školske godine osjetili da je pravi trenutak za
realizaciju. Iako su prve pripreme počele krajem siječnja, intenzivnije smo radili na predstavi posljednja
dva mjeseca. Bilo je izazovno, ponekad teško i naporno, ali uglavnom smo se zabavljali i iskreno uživali u
procesu stvaranja. Od pisanja teksta na temelju skraćene verzije bajke, audicije i dodijele uloga,
kupovanja i posuđivanja kostima, osmišljavanja i izrade scene i rekvizita, odabira i prilagođavanja glazbe
pa do same izvedbe predstave, pratilo nas je uzbuđenje i neka čudesna pozitivna energija neovisno o
preprekama na koje smo nailazili putem. Naša područna škola je tijekom šk. godine provodila projekt
„Zlatne rabačke ribice“ koji uključuje rad s učenicima na umjetničkom i jezično komunikacijskom
području te potiče darovitost djece, a za to je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odobrilo financijska
sredstva što nam je bilo od velike pomoći u nabavi potrebnih materijala za kvalitetniju pripremu i izvedbu
predstave.
Uglavnom smo stvarali i vježbali na satovima izvannastavnih aktivnosti (Dramsko – kreativna grupa), ali
i u sklopu nastave hrvatskog jezika, glazbene i likovne kulture te produženog boravka. Učenici su s
učiteljicom informatike Dajanom Golja izradili plakat i pozivnice za predstavu. Uz učiteljice i učenike
koji su izradili scenografiju, poseban doprinos dala je Antoana Oreški Džafić koja je s mnogo truda, mašte
i umjetničkog dara oslikala platna za scenu. Uz gusarski brod na kotačima, skrovište izgubljenih dječaka,
indijanske šatore i logorsku vatru, platna koja prikazuju dom obitelji Darling, noćni let Londonom i
Nigdjezemsku, vizualna priča bila je jednako snažna kao i glumačka izvedba.
Danas se naše školsko dvorište pretvorilo u čarobnu pozornicu na kojoj su naši talentirani učenici izveli
predstavu Petar Pan. U njoj je sudjelovalo 25 učenika (svi učenici od 1. do 4. razreda), a svatko od njih
dao je srce u ulozi koju je igrao. Razigrani i hvalisavi Petar Pan, ljubomorna i prkosna Zvončica, obitelj
Darling: roditelji, Johan, Mike, Wendy i Nana, izgubljeni dječaci, zloglasni gusari predvođeni kapetanom
Kukom, smiješni krokodil i opasni, ali ipak dobrodušni Indijanci izmjenjivali su se na sceni, donoseći
gledateljima bajkoviti svijet Nigdjezemske ispunjen pustolovinama, snovima i porukama o hrabrosti,
prijateljstvu i vječnoj dječjoj radosti.
Kroz zanimljive dijaloge i monologe, ples, glazbu i šarene kostime, publika je bila vođena kroz
nezaboravnu priču koja je spojila uzbuđenje, strah, smijeh i ono najdragocjenije dječju iskrenost i maštu.
Čarolija se mogla osjetiti u svakoj riječi, pokretu, osmijehu i pogledu malih glumaca.
Ponosni smo na našu glumačku ekipu koja je pokazala da se trud, zajedništvo i ljubav prema umjetnosti
uvijek isplate. Dugotrajni pljesak publike, suze radosnice koje se nisu mogle sakriti, kao i lijepe riječi
nakon izvedbe najveća su nagrada učenicima i učiteljicama.
Predstava Petar Pan nije bila samo „kazališni“ događaj već i emotivni trenutak za naše četvrtaše koji su se
ovom izvedbom oprostili od svoje učiteljice Marte i male Škole sreće. U svoj toj čaroliji osjećala se radost
i sreća zbog svega što su postigli u ove četiri godine, ali i tuga zbog rastanka. Vjerujemo da će im ova
predstava ostati u sjećanju kao simbol svega lijepoga što su proživjeli u svom razredu s prijateljima i
učiteljicom. Njihova priča u Školi sreće završava, ali pred njima su nova poglavlja u kojima će ih Petar
Pan podsjećati da nikada ne prestanu sanjati i vjerovati u čaroliju koju nose u sebi.
Neka ova predstava bude poticaj svima da nikada ne zaborave letjeti, barem u mislima kao Petar Pan i da
što duže ostanu djeca jer to je najljepše i najbezbrižnije razdoblje u životu. Bar bi tako trebalo biti!
Učiteljice: Dilana Dagostin Mohorović, Nina Ricci i Marta Verbanac
