Hmmm, daaaa…
Trebalo bi sada ukratko ispričati priču o trodnevnoj avanturi učenika 4.razreda i njihovih učiteljica, koji su od 5. – 7.svibnja 2026.godine boravili u Lici i Gorskom kotaru te tu realizirali Školu u prirodi.
Zadatak baš i nije tako lak… jer puni smo doživljaja, puni priča, puni emocija, novih iskustava i znanja…
Naše putovanje započelo je u utorak, 5.svibnja.
Veseli, uzbuđeni, spremni, rođeni spremni, u jutarnjim satima ukrcali smo se u zlatni autobus i odmah smo znali – naše će putovanje u nama ostaviti mnoga zlatna sjećanja, sjećanja za cijeli život. Nakon dolaska u Ogulin, uz zanimljivu i dinamičnu vodičicu razgledali smo grad, upoznali njegove kulturno – povijesne znamenitosti. Onako, preko veze, otkrivene su nam mnoge tajne o čudnovatoj planini Klek što se ponosno uzdiže nad Ogulinom i
njezinim čudesnim bićima koja se tamo kriju. Nije ni čudo što je Ivana Brlić – Mažuranić upravo tu pronašla mnogobrojne inspiracije za svoje Priče iz davnina. Naravno da smo posjetili i Ivaninu kuću bajki – multimedijalni i interaktivni centar koji slavi bajke i svekoliko bajkovito stvaralaštvo. U toj čarobnoj kući otkrili smo i koje su naše čudotvorne moći i talenti. Ali, psssst…ne smijemo vam sve otkriti!!! Otkrit ćemo vam samo, da smo se te večeri zabavljali na disco partyu, u hotelu po sobama te da smo uzbuđeni zaspali kao pravi Frankopani.
Drugog dana nakon doručka krenuli smo prema najvećim, najstarijim najposjećenijim hrvatskim jezerima – Nacionalnom parku Plitvička jezera. Tijekom trosatnog obilaska razgledali smo Donja jezera, elektro brodom plovili Kozjakom, uživali u zelenilu i plavetnilu netaknute prirode. Nakon zasluženog ručka, put nas je dalje vodio prema mjestu Rakovica i Baraćevim špiljama gdje smo poput pravih speleologa otkrivali tajne podzemlja uživajući u stalagmitima i stalaktitima. Vrlo zanimljivo učenje doživjeli smo u Speleonu – centru podzemne baštine gdje smo se družili s fosilnim ostacima životinja iz ledenog doba koji su pronađeni u Gornjoj Baraćevoj špilji te smo se kroz interaktivne i multimedijalne sadržaje vratili desetke tisuća godina unatrag, susreli se s vunastim nosorogom, špiljskim lavom, špiljskim medvjedom, vukom, hijenom pa čak i s jednim gospodinom Neandertalcem. Zadovoljni, ushićeni, sretni, ali i jakooooooooo umorni vratili smo se u naš ogulinski
hotel te vrlo brzo utonuli u san.
Trećega dana, odjavljujemo se iz hotela tužnoga srca jer znamo da se naša avantura, naša Škola u prirodi polako bliži kraju. Putujemo prema Dolini jelena – zoološkom vrtu na otvorenom koji se prostire na 15 hektara i dom je srna, košuta, jelena lopatara koji su se s nama vrlo rado družili, jeli nam iz ruku, mazili se i fotografirali. Dalje nas put vodi do Smiljana, maloga ličkoga sela u kojemu je rođen ne tako mali čovjek, već veliki znanstvenik – Nikola Tesla. Naravno da smo tijekom posjeta njegovoj rodnoj kući i Memorijalnom centru imali punooooo, punooooo pitanja, pogotovo u tavanskom dijelu njegove rodne kuće koji je posvećen njegovim izumima. Imali smo osjećaj da zajedno s Teslom radimo u njegovom laboratoriju na nekim
novim, velikim otkrićima. Za kraj naše trodnevne avanture – malo ličko selo Kuterevo, koje se smjestilo na obroncima Velebita, u kojemu je svoje mjesto pod suncem našlo Utočište za mlade medvjede. Uz vođenje „voltarena“ kako tamo od milja zovu volontere, uživali smo u prirodi, promatranju mladih i malo starijih medvjeda.
I čiča miča…eto…gotova je i naša…trodnevna priča…naša trodnevna škola u prirodi koja nas je upoznala s ljepotama i čarima Like i Gorskoga kotara.
U kasnim večernjim satima vratili smo se u Labin. Ovo naše malo putovanje zasigurno će svima nama ostati u lijepom sjećanju…i klincima…i klincezama…i tičericama. A umjesto zaključka, završetka…neka bude ovaj citat… “Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu malI”.
Bravo za svih nas!!!
We did it!!!
učenici 4. razreda + učiteljice Dilana, Doris, Marijana + Keti
