Predavanje Waldorfska pedagogija – vještine za život održala je učiteljica Maja Užarević iz
Waldorfske škole u Vodnjanu za učitelje i pomoćnike u nastavi. Škola u Vodnjanu otvorena je
prije godinu dana i jedna je od pet waldorfskih škola koje trenutno djeluju u Hrvatskoj.
Cilj predavanja, a u sklopu projekta Vještine za život, odobrenog od MZOM, bio je
upoznavanje učitelja i pomoćnika u nastavi s osnovama i načelima waldorfske pedagogije, s
naglaskom na razvoj životnih vještina kod učenika.
Naša suradnja s Waldorfskom školom krenula je prošlo ljeto kad smo donirali stare klupe i
stolice školi u Vodnjanu, koje planiraju obnoviti. Waldorfska pedagogija – osnove
Waldorfsku pedagogiju utemeljio je Rudolf Steiner 1919. godine u Stuttgartu (Njemačka),
gdje je osnovana prva Waldorfska škola za djecu radnika tvornice cigareta „Waldorf-Astoria“.
Temeljna ideja waldorfske pedagogije je odgoj i obrazovanje djeteta u skladu s njegovim
razvojnim fazama, uz ravnotežu intelektualnog, emocionalnog i praktičnog (voljnog)
aspekta.
Osnovna načela waldorfske pedagogije uključuju poštovanje, ljubav i slobodu. Mnoge škole
djeluju samostalno i samofinanciraju se kroz rad učenika i učitelja, čime se potiče
samoodrživost zajednice.
Waldorfski pristup odlikuje se pravovremenim odgovorom na potrebe djeteta, a nastava se
često odvija u pokretu. Učionice su uređene i osmišljene uz sudjelovanje učenika, čime se
jača njihova povezanost sa školskim prostorom.
Nastava uključuje praktične vještine kao što su pletenje, ručni rad i svakodnevno održavanje
prostora (djeca svakodnevno čiste zajedno s učiteljicom, a roditelji sudjeluju u čišćenju
petkom). Postoje i radne akcije, a ako roditelji ne mogu sudjelovati, pozvani su da umjesto
toga uplate donaciju školi.
Učenje se temelji na motu: „učimo rukama, srcem i glavom“. Ne koriste se udžbenici ni
ekrani. Umjesto toga, važnu ulogu ima pripovijedanje – svaki dan učenici slušaju novu
priču, čime se potiču imaginacija i kreativnost. Aktivnosti često započinju kretanjem, a
zatim prelaze u likovno izražavanje (crtanje, slikanje).
Nastava se organizira u epohama, gdje se pojedina tema (npr. pčele, voda, povijest) obrađuje
kroz 3 tjedna, čime se omogućuje dublje razumijevanje i uranjanje u sadržaj.
U školi se od 1. do 4. razreda ne koriste brojčane ocjene već opisne bilješke, a od 5. razreda
uvode se brojčane ocjene. Kurikulum je verificiran od strane Ministarstva znanosti i
obrazovanja, a metode i pristupi su prilagođeni dobi i razvoju djece. Svako se dijete
promatra individualno, a cilj je omogućiti mu rast i napredak uz podršku zajednice –
učitelja, roditelja i vršnjaka.
Ključna načela waldorfske pedagogije
Razvoj djeteta u tri faze:
o 0–7 godina: naglasak na igri, oponašanju i razvoju osjetila.
o 7–14 godina: razvijanje osjećaja i mašte kroz umjetnost, priče i pripovijedanje.
o 14–21 godina: razvoj mišljenja i samostalnog zaključivanja.
Holistički pristup učeniku – podjednako se razvijaju intelekt, osjećaji i motorika.
Ritam i rutina – dnevni, tjedni i godišnji ritmovi pružaju sigurnost i stabilnost
učenicima.
Učenje kroz iskustvo – važnost rada rukama, kretanja, umjetničkog izražavanja i
praktičnih zadataka.
Dugoročni odnos učitelja i učenika – učitelj ostaje s istom generacijom 7–8 godina.
Opisno vrednovanje – do 4. razreda nema brojčanih ocjena; evaluacija se provodi
opisno i razvojno.
Značaj umjetnosti i glazbe – svakodnevna prisutnost likovne i glazbene umjetnosti,
kao i euritmije (ritmičkog pokreta).
Učitelj waldorfske pedagogije
Učitelj koji želi raditi u waldorfskoj školi mora završiti specijaliziranu waldorfsku
edukaciju, koja traje dvije do tri godine. Edukacija uključuje i teorijske i praktične dijelove,
a obuhvaća rad na sebi, razumijevanje razvojnih faza djeteta, umjetničke i pedagoške vještine.
Radionica
Nakon predavanja održana je radionica izrade predmeta uporabne i simboličke
vrijednosti, gdje su sudionici mogli isprobati osnovne waldorfske metode rada rukama, kao
što su pletenje, izrada ukrasnih predmeta te rad s prirodnim materijalima.
Poseban naglasak bio je na izradi bebe korjenčića – jednostavne lutkice od vune i prirodnih
materijala, koju učenici u waldorfskoj školi izrađuju kao simbol povezanosti s prirodom i
ritmovima godišnjih doba. Beba korjenčić najčešće se postavlja na svetkovni stolić, koji se
koristi u učionici kao duhovni i estetski centar prostora, a mijenja se u skladu sa sezonom,
blagdanima i prirodnim ciklusima.
Sudionici su kroz ovu radionicu imali priliku osjetiti smirujući i povezivajući učinak ručnog
rada, te uvidjeti kako ovakve aktivnosti kod djece potiču kreativnost, koncentraciju i
emocionalnu stabilnost. Radionica je dodatno približila važnost ritmova, simbolike i
praktičnog stvaranja u waldorfskoj pedagogiji.
Zahvaljujemo se Maji na ugodnom predavanju, radionici i suradnji.
Tekst i foto: Sanja Gregorinić Trumić
