1. mjesto na 3. natječaju za dječju kratku priču “Pikun” Gradske knjižnice Labin u kategoriji Mlađi osnovnoškolci

                               JA I MOJA SLATKA PRIJATELJICA

               Ja sam Vita. Vesela sam djevojčica koja je dane provodila igrajući se i zabavljajući sa svojim prijateljima. Ništa me nije moglo zaustaviti u igri, veselju i smijehu, ali nažalost desila se je ONA.

               Jednog dana nisam se baš osjećala najbolje. Jako me boljela glava i stalno mi se spavalo. Kako je bilo proljeće, mislila sam da sam umorna. Nažalost, nije to bio proljetni umor. Doktor mi je rekao da imam jednu slatku bolest. Pogodite koju? Pa naravno, šećer! Bila sam potpuno nova u tome i nisam ništa znala o toj slatkoj bolesti. Uplašila sam se! Mislila sam si: „Pa što je to“? Što će sada sa mnom biti?! Od vesele i nasmijane djevojčice, postala sam tužna i preplašena djevojčica. Plakala sam. Stalno sam razmišljala kako ću ja to? Kako će me prijatelji prihvatiti? Bezbroj pitanja i misli vrtilo se je u mojoj glavi, a odgovora nisam imala. Slijedilo je deset dana provedenih u bolnici, gdje su me liječnici naučili kako ću voditi brigu o svojoj slatkoj bolesti. Kako ću izvagati hranu i za to si dati inzulina. Ubrzo sam uvidjela da to i nije toliko strašno koliko sam zamišljala da će biti. Osjećala sam se kao da sam ja liječnica! Bila sam odgovorna! Ipak, sada sama sebi mjerim šećer i dajem si injekcije inzulina! Osjećala sam se moćno! Liječnici su me pohvalili da sam uporna i da brzo učim. Nakon izlaska iz bolnice započelo je moje novo poglavlje u životu. Sve mi je to bilo zabavno. Uz pomoć mame, planirala sam jelovnik, birala namirnice i mjerila ugljikohidrate. Veselilo me je isprobavanje nekih novih slastica koje do sada nikada prije nisam probala. Zavoljela sam i naše pogreške od kojih se nisam baš najbolje osjećala, ali na pogreškama se uči. I tako sam ja naučila da brigu o šećeru ne smijem nikada zaboraviti. Ta briga sada živi sa mnom 24 sata u danu. I znate što? Volim to! Povratak u školu bio mi je fantastičan. Imam najbolju učiteljicu i najbolji razred. Svi su se prema meni ponašali kao i do sada. Nitko mi se nije rugao. Samo su bili jako 1. NAGRADA znatiželjni pa su me stalno ispitivali, čak su mi bili i dosadni. Ali zahvalna sam im na svemu. Slatka bolest postala je moja najbolja prijateljica.

               Želim svima reći da slatka bolest uopće nije strašna. U početku se čini teško i nemoguće, a kada se dođe kući sve je lakše i zabavnije. A najbolje od svega je kada šećer pada, onda pojedete nešto slatko. I tako sam ja opet sam ona vesela i sretna djevojčica koja dane provodi u druženju, igri i veselju sa svojim prijateljima! 

                                                  VITA KNAPIĆ, 3.a 

                                             Mentorica: Sanja Škopac