Kašteli, utvrde i gradine u Istri „mirno spavaju“ i čekaju svoje posjetitelje. U trenutku kada posjetitelji istraživači stignu na njihovo mjesto, probude se i počinju pričati priče te otkrivati tajne iz prošlosti. Danas smo mi probudili neke uspavane „ljepotice“ i otkrili brojne zanimljivosti iz njihovih života.
Najprije smo otišli u Buzet u potrazi za kaštelom Pietrapelosa o kojem nam je na nedavnom predavanju i prezentaciji pričala povjesničarka umjetnosti Vedrana Juričić. Danas je s nama na terenu bila Marija Golja, licencirani turistički vodič, a ujedno i baka jedne naše učenice uz koju je obilazak lokacija biozanimljiv i poučan.
Pronašli smo ga na brdu između Buzeta i Livada, okruženom prekrasnom prirodom. Edukativna šetnja započela je usponom uz rijeku Mirnu, a svi smo nestrpljivo čekali da se pred nama ukaže impozantan kaštel koji datira još iz 10. st. Kaštel je obnovljen, a saznali smo da nikada nije bio u potpunosti srušen.
Tijekom povijesti je mijenjao vlasnike, a osvajači – razarači su ga nekako zaobilazili. Unutar zidina nalazi se dvorska kapela sv. Marije Magdalene s multimedijalnim centrom gdje smo uz pomoć postavljenih monitora virtualno otputovali u prošlost i gledali povijest razvoja kaštela i okolnih mjesta te život ljudi u prošlosti. Čitanje legendi vezanih za ovo područje uz digitalnu animaciju bilo je zanimljivo i mistično.
Prema jednoj legendi Pietrapelosu je sagradio vojnik koji je s konjem putovao kroz Buzet i rekao da će sagraditi kaštel tamo gdje konj stane. Postoji i legenda da je jedan fratar jahao na konju i pokušao prijeći nabujalu Mirnu, ali su se ispred njega pojavile štrige pa je pao s konja i na mjestu poginuo (stijena koja
strši uz rijeku Mirnu podsjeća na fratra s knjigom). Za penjanje na vrh zidina ipak je trebalo hrabrosti, ali isplatilo se jer pogled s vrha je veličanstven: rijeka, plodna polja, šume, maslinici, vinogradi i naselja – mikrosvijet na dlanu. Na odlasku smo se pozdravili s vitezom i zmajem (zaštitnim znakom Pietrapelose)
te se uputili prema Motovunu.
Na putu do Motovuna, naša „vodičkinja“ nam je ispričala legendu o divu Velom Joži koji je živio u okolici ovog lijepog srednjovjekovnog gradića. Do stare gradske jezgre opasane zidinama stigli smo pješice. Motovunske zidine s kulama stoljećima su branile grad od neprijatelja, a danas su turistička
atrakcija i lijepa šetnica s koje se pruža jedinstveni pogled na prirodne ljepote Istre. Hodajući kamenitim ulicama istraživali smo i druge znamenitosti poput starog zvonika, gradskih vrata, kule (Nova vrata), komunalne palače i Župne crkve Sv. Stjepana o kojima nam je Mia ispričala mnoge zanimljivosti. Uz
poučnu šetnju i fotografiranje imali smo i dovoljno vremena za igru i druženje na trgu. Osim što smo puno toga vidjeli i naučili, moramo se pohvaliti da smo bili i poprilično fizički aktivni.
Prohodali smo gotovo 10 km. Šetnju Motovunom završili smo spuštanjem kroz ulicu Borgo i uspješno savladali 1052 stepenice. Saznali smo da je to najduže stepenište u Istri. Pozitivno umorni vratili smo se kući s novim znanjem i iskustvima.
Učiteljice: Marijana Blašković, Dilana Dagostin Mohorović, Doris Golja
