Dana 2. lipnja. 2026. bili smo na terenskoj nastavi na jednom od naših najljepših otoka. Nismo stajali na nekom ʺkantunu s glavom u balunuʺ, već smo učili, istraživali i zabavljali se na Cresu i u Valunu.
Kada je naš brod Monsun isplovio iz rabačke uvale, započela je naša morska avantura. Putem smo promatrali prirodne ljepote Jadranskog mora i njegove razvedene obale, a vjerni galebovi pratili su nas i pozdravljali od samog početka putovanja.
Uplovivši u Valun, prošetali smo uskim kamenim ulicama ovog slikovitog starog ribarskog mjesta. Nakon šetnje nije trebalo dugo čekati na ono što smo svi priželjkivali – kupanje! Bacili smo se u more, plivali, ronili i istraživali morsko dno. Pronašli smo školjke i ježiće, ali smo ih, kao pravi mali zaštitnici prirode, nakon promatranja vratili u njihovo prirodno stanište. Ponosno smo prepoznali gotovo sve biljke i životinje o kojima smo učili tijekom nastave.
Iz Valuna smo brodom nastavili prema gradu Cresu. Vrijeme na brodu prošlo je brzo uz ukusan ručak, pjesmu, razgovor i druženje. Naši galebovi pratitelji iz Rapca usput su očito pozvali i svoje prijatelje pa se oko broda okupilo cijelo jato. Putnici su ih počastili pokojom mrvicom kruha i ostatkom riba od ručka, a naši učenici bili su među najvrijednijim „ugostiteljima“.
Grad Cres dočekao nas je svojom posebnom atmosferom. To je najveći grad na istoimenom otoku, poznat po bogatoj pomorskoj tradiciji, starim kamenim kućama i šarmantnim uskim ulicama koje čuvaju duh prošlih vremena. Šetajući gradskom jezgrom, promatrali smo stare palače, tradicionalne kuće i konobe. Udisali smo miris mora koji se miješao s mirisom morskih delicija iz obližnjih restorana. Uz put smo čuli razgovore na različitim stranim jezicima što dokazuje da su turisti već stigli, a zvuk različitih brodica u kombinaciji s šumom mora i glasanjem galebova otkrivali su nam spontano karakteristične zvukove života na otoku. Cres smo doživljavali svim osjetilima.
Kao pravi turisti, kupili smo pokoji suvenir i poneku „sitnu glupost“ koja možda nije bila nužna, ali je svakako dobro djelovala na raspoloženje. Budući da je dan bio vrlo topao, prije ukrcaja na brod još smo se jednom osvježili u moru i zaigrali vodene igre. Naravno, nezaobilazni su bili sladoled i ʺslushyʺ koji su nam vratili energiju za nastavak dana.
Na povratku u Rabac vladala je odlična atmosfera. Uz igru, pjesmu, priče i puno smijeha, put kući prošao je gotovo prebrzo.
Možemo iz vlastitog iskustva potvrditi poznatu otočku izreku: „No stress on the Cres.“ Sve je proteklo opušteno, veselo i bez žurbe. Ipak, na kraju dana malo su nas svladale emocije. Ovo je bilo naše posljednje zajedničko mini-putovanje u ovom sastavu jer naši četvrtaši uskoro odlaze u matičnu školu u Labinu.
Zato će nam „No stress on the Cres“, galebovi, more, pjesma, zajedničko druženje i svi današnji doživljaji ostati u srcima kao jedna lijepa uspomena na prijateljstvo, odrastanje i godine provedene zajedno.
Učiteljica: Dilana Dagostin Mohorović
