Neki žale zbog toga, neki se vesele, a neke jednostavno lupi po glavi „motikom“. Znate o čemu pričam. Da. Ljubav. Taj osjećaj. Možda traje 3 dana, a možda 3 godine. Neću reći svi, ali većina je se plaše, kolutaju očima i najradije bi pobjegli čim je ljubav na vidiku. No, ne mogu. Znate, ljubav je približno kao smrt. Kad jednom zakuca na vrata, u sebi imaš osjećaj koji te tjera na Veneru i nazad. Neki se zapravo nikad i ne vrate. Ostaju lebdjeti tamo gore zauvijek. Zauvijek. Ljubav je kao čičak jer kad se jednom zaljubiš… To je to. Zaljubljuješ se opet i opet i opet i na kraju… Opet. Stalno te proganja, u svakoj ti je misli. Međutim. Ljudi se boje: što ako, što ako, što ako… Što? Ako te odbije, znat ćeš i htjeti se zakopati ispod Zemlje. A ako te voli, onda samo ispadneš tikvan. I eto. To je to. Ne zvuči teško, ha? Problem je u ljudima. Sve moraju zakomplicirati. Većina „ljubavnih problema“… zapravo tinejdžerskih „ljubavnih problema“ bude ovako: jednom dječaku se zasviđa djevojčica. Tada on krene misliti: ako je povučem za pletenicu, znat će da sam hrabar. To znači – plus. Ako joj uzimam pernicu i činim druge loše stvari, počet će se zanimati za mene i eto ga! Već cijeeela petica i lijepa duga veza. To često prođe loše pa s tim na stranu. O tom potom. Kad ljubav zakuca na vrata, trebaš pristojno otvoriti i pozvati je unutra. Zbližiti se s njom… Ma o čemu ja pričam!? To ne valja. Istina je da su žene lisice, a muškarci neandertalci. Curice rade stvari kako bi ga privukle, a onda… heheh… ovo mi je najdraže… Onda ga odbace kao staru krpu, jer im se u zavađanju zasviđao netko drugi. A dečki… Paaaa, rekla sam svoje. Približno neandertalno: „Ne znam što ću s njom, hajdemo joj krast pernicu i gurat dalje od sebe.“ No, to je ona vanjština. Bitno je ono što osjećaš unutra. Bitno je da ti srce lupa pet puta brže kad osjetiš njezin miris. Bitno je da padne koja dvojka, jedinica. Heheh... Bitno je da ti se crvene obrazi i znoje ruke. Bitno je da si u oblacima. I da se iza sramežljivih pogleda skrivaju grane i gromovi ljubavi koji lupaju u tebe dok te njene medene oči gledaju. Bitno je da bi ubio svakoga, tko joj dlačicu pomakne. Bitno je da imaš taj osjećaj. Ljubav. I da želiš da joj sve bude savršeno, i da joj se svaka želja ostvari. Osim jedne. Da se taj netko zaljubi u nju. Njega bi pak učinio nevidljivim. I to milijun puta. I tada, kada sve to doživiš, ta luda ljubav, da ta ista luda ljubav koja ti je pokucala na vrata, zadovoljno sjedi u fotelji i klima glavom, dok ti svoju razbijaš razmišljajući hoćeš li sutra pasti s Marsa ili Venere.

                                                                 Victoria Bucul, 6.a