Prije samog ulaska u mesnicu morali smo se prikladno odjenuti. Svi smo dobili bijele najlonske pregače, te bijele zaštitne kapice. Sumnjičavo smo ušli i ostali malo iznenađeni – na kukama su visili veliki komadi mesa. Najveći je komad je bila polovica jednog bika. Mesar nam je objasnio i pokazao kako od tog velikog komada mesa dobijemo bišteke, meso za šugo i meso za čevape, koje ipak najviše volimo. Iz prve ruke smo vidjeli kako se meso melje, dodaju začini, te nastaju čevapi.

Ali meso se može i sušiti u pušnici, može se „pretvarati“ u kobasice, zarebarnjak, pršut i još puno finih stvari. Kada smo mislili da je sve gotovo nešto je jako fino zamirisalo, čevapi su bili pečeni i čekali su da ih pojedemo. Bilo je odličnoooo!

Zadovoljni i siti krenuli smo na raški trg gdje nas je čekao gospodin Jasmin Mahmutović iz Turističke zajednice Općine Raša. Pokazao nam je novootvoreni Centar za posjetitelje „Arsia“ koji je uređen na temu rudarenja. Samim izgledom podsjeća na unutrašnjost rudnika, a život rudara dočaran je uz multimedijalne sadržaje, filmove, brojne eksponate, te tipičan izgled rudarskog stana.

Pogledali smo i Crkvu sv. Barbare koja nas je privukla svojim zanimljivim izgledom. Izgleda kao prevrnuti vagonet a posvećena je sv. Barbari, zaštitnici rudara. Saznali smo da je Raša nastala prije 80-ak godina, a cijeli je gradić izgrađen u 547 dana. Imao je školu, vrtić, bolnicu, hotel, kino, poštu, sportske sadržaje i policijsku stanicu. Djeca su rekla često prolaze pored Raše, kada idu za Pulu ali da nisu mislili da je taj naš prvi labinski susjed tako zanimljiv.

Ovom prilikom želimo se zahvaliti gospodinu Jasminu, a pogotovo obitelji Vodopivec koja nas je tako lijepo ugostila. Veeeeliko hvaaaala!

                                  Marina Franković i Sanja Škopac