Pripremili su nam jednog ponija za one neiskusnije i jednog visokog konja, za one hrabrije i iskusnije. Naša nam je Lucija demonstrirala kako to jašu pravi profesionalci, kako se kasa, galopira i preskače prepreke. Sva su djeca, uz stručno vođenje Rafaele i Maurija jahala, netko dva kruga, netko tri, ovisno o željama. Hmmm, pa ne baš o željama...Već o vremenu kojeg smo imali na raspolaganju. Jer, trebalo se vratiti u školu, a i konjići su već bili pomalo umorni.

Mi smo se još malo okrijepili palačinkama, domaćim prirodnim sokovima od bazge i melise...I bili smo spremni da nahranimo naše konjiće koji su nas tako strpljivo nosili.

Eeee, to je bilo pravo veselje!!! Hraniti konje mrkvama, jabukama, kockama šećera koje smo donijeli od kuće. Ne znamo točno reći tko je više uživao – mi ili konji?!?

Ma nahranili smo mi i koze s kozlićima koji su tako živahno skakutali oko nas.

Baš može biti lijep, zabavan i uzbudljiv život u društvu tih predivnih životinja!!!

Nerado smo se oprostili s našim domaćinima, jer bili bi mi tamo s njima i do ponoći.

Ali morali smo krenuti, šmrccc...

Na povratku, Stari grad, Velo kafe...Još jedno malo, slatko, ledeno iznenađenje. Nama su zvijezde baš uvijek naklonjene!!!

Dominikova mama, teta Eleonora svih nas je počastila sladoledom. Mljaccccccc, njamiiiiii...nismo još ni ponjupali, a već smo stigli pred školu...

Kako vrijeme leti – u dobrom društvu i sa sladoledom u ruci!!!

A sada, naše zahvale....

Draga Rafaela, hvala Vama i Vašoj obitelji što nas uvijek rado ugostite, što ste nam pružili zanimljivo, veselo i uzbudljivo druženje kojega će mnogi od nas zasigurno pamtiti cijeli život.

Hvala Vam, tisuću puta Vam hvala!!!

Draga Eleonora, hvala što na našim pješačenjima uvijek mislite na nas i što nas tako slatko i ugodno iznenadite.

Hvala Vam od srca za mala, slatka iznenađenja koja ponekad život znače!!!

                                              učenici 3.grupe Produženog boravka

                                                        i  učiteljica Marijana