Kritičnost prema svijetu oko sebe dovodi do iskrenih, često neugodnih komentara kojima dijete želi popraviti roditelja ili učitelja. Tu želju odrasli obično protumače kao bezobrazluk, uvrijede se, osjećaju ljutnju, a u krajnjem slučaju i bijes. Optužuju odrasle da ih iskorištavaju jer ih prisiljavaju na kućanske poslove. Moraju oprati auto, pospremiti kupaonicu koja će već sutra biti mokra i neuredna, pospremiti krevet u koji se uvečer liježe. Dijete zaključuje kako je svijet odraslih besmislen, nelogičan i nepravedan. 

Rječnik često sadrži riječi poput grozno, glupo, bez veze i koristi rečenice: "Jesu li se oprale moje hlače?", "Je li skuhan ručak?". 

Pitate se što napraviti i kako se postaviti prema svom adolescentu? Kako im objasniti da ljudi jedno govore, drugo misle, a treće rade. Zašto propovijedaju vrijednosti kojih se samo ne pridržavaju, uspostavljaju pravila koja krše? Upuštajući se u raspravu s njima dovodite se do skliskog terena, a ako tu raspravu izbjegavate dijete će uskoro odustati od razgovora s vama. Smatrat će vas nezainteresiranim i slabije kompetencije. Dobro je raspravljati s adolescentom, oni će vas izazivati, kritizirati, govorit će vam da vam je život promašen, da niste borac, a istodobno će silno željeti da ga uvjerite u suprotno. Dijete se želi izvući iz vašeg zagrljaja, no istodobno žudi za brigom. 

Dijete vam je u ranijim godinama sve "izbrbljalo", pričalo o svojim prijateljima, odavalo tajne, no sada je šutljivo. Imaju važnije brige nego objašnjavati zašto nisu gladni ili svoje sutrašnje životne planove. Po njihovom mišljenju roditelj se ne razumije u modu, glazbu, njihove teme za razgovor općenito. Roditelji na takvo ponašanje reagiraju najčešće na tri načina: dubokom uvredom, zabrinutošću ili neprimjećivanjem. Roditelji osjećaju odgovornost za sve što se djetetu događa i za sve što propušta, odgovornost da bdiju nad njim i nadziru ga. Ako ste im ranije bili oslonac, ako ste im diskretno dali do znanjada ste uz njih kao pouzdana potpora, nadajte se da će se obratiti baš vama bude li im zatrebala pomoć. 

U trećoj-četvrtoj godini uzor djetetu su roditelji, a u trinaestoj-četrnaestoj je to grupa vršnjaka. Obično su to djeca s ulice, iz razreda, sa sportske aktivnosti koju pohađaju. Vršnjaci imaju veliki utjecaj na ponašanje, odjevanje, odabir glazbe, filma, sporta. Dijete želi se uklopiti u grupu, odjenuti se kao i oni, počešljati kao i oni, oponaša njih. Ako je grupa sastavljena od učenika koji postižu dobar uspjeh dijete će se truditi postići dobar uspjeh, a ako su u grupi učenici lošijeg uspjega, trudit će se biti loš kako ne bi odskakalo o drugih, da ih ne ismijavaju, da budu prihvaćeni. Ako prijatelji idu u kino, želi ići u kino, ako idu na ples, želi ići na ples. Ako grupa markira s nastave i ono će ići s njima. Sve to radi iako nije uvijek uvjereno da je to dobar odabir, no vođa grupe određuje pravila ponašanja i tko ih ne prihvati nije dobrodošao. Zato je potrebno znati s kime se dijete druži u slobodno vrijeme pa ako nismo zadovoljno s odabirom možemo pokušati promijeniti njegovo društvi no ne zabranjivanjem i kritiziranjem nego nalaženjem drugih aktivnosti s drugom grupom djece koja imaju pravila ponašanja više u skladu s našim svjetonazorom i vrijednostima.