Učenici drugih razreda putuju Istrom
Autor: Sanja Škopac, 21. 5. 2017.
Učenici drugih razreda matične škole i područne škole Rabac sa svojim učiteljicama odlučili su, 18.5. u sklopu projekta „Promet“, malo proputovati Istrom. U želji da obuhvatimo sve vrste prometa krenuli smo autobusom do zračne luke i izlet zavšili vožnjom vlakom. Krajem mjeseca očekuje nas i vožnja brodom tako da možemo reći da će učenici iskustveno doživjeti sve vrste prometa o kojima smo na satovima prirode i društva učili. Putem do Pule učenici su kroz kviz znanja ponovili sve što su naučili o temi „Promet“. Pokazali su zavidno znanje i veliku zainteresiranost za obrađene nastavne sadržaje. Prva postaja bila nam je Zračna luka Pula. Učenici su imali priliku vidjeti samu zračnu luku, kontrolni toranj, pistu, domaćice, pokretne trake za prtljagu, sigurnosnu kontrolu prije ulaska u zrakoplov, red letenja itd. Najinteresantniji je bio trenutak kad je zrakoplov koji je letio iz Frankfurta sletio na pistu ravno ispred nas. Pljeskom oduševljenja učenici su popratili slijetanje kao i iskrcaj putnika iz zrakoplova. Prvi zrakoplov je iz Zračne luke Pula uzletio prije 106 godina, a saznali smo da je i pradjed naše učenice bio među prvim pilotima na ovim prostorima.
Slijedeća postaja na našem putovanju bio je Aquarium Pula koji na jedinstven, zanimljiv, poticajan i edukativan način predstavlja prirodnu i kulturnu baštinu Hrvatske.
Učenici su u staroj utvrdi Verudela u kojoj je smješten Aquarium imali priliku vidjeti više od 200 vrsta riba i morskih životinja među kojima ima riba hrvatskih rijeka i jezera, riba južnog jadrana i mediterana, morskih konjića, meduza, tropskih slatkovodnih riba, tropskih morskih riba...
Centar za oporavak morskih kornjača također je svoj dom pronašao u utvrdi Verudela. Kornjače ugrožene ljudskim aktivnostima oporavljaju se u centru, te se nakon oporavka ponovno vraćaju natrag u more. Učenicima su velike morske kornjače bile posebno zanimljive i interesantne.
Uputili smo se zatim prema Željezničkom kolodvoru Pula gdje su učenici imali priliku vidjeti vlakove, lokomotive, vagone, tračnice, blagajnu, čekaonu, garderobu, vozni red, perone, strojovođu, konduktera... Kupili smo putne karte te se ukrcali u vagon vlaka, zauzeli svoja mjesta i uz poznati zvuk vlaka „ču, ču“ krenuli put Žminja. Na putu do Žminja izmjenjivalo se nekoliko željezničkih postaja. Prekrasna priroda, polja makova, istarske kamene kućice dio su prekrasnog pejzaža središnje Istre koji nam je neprestano odvlačio pogled. Vlakom se čula pjesma „Kad se male ruke slože“ što nas je na tren zaista vratilo u neka davna vremena. Nakon 40 minuta vožnje iskrcali smo se na željezničkoj postaji „Žminj“. Ovim putem bismo se željeli zahvaliti teti Katici i barba Mati koji su, našim žednim učenicima, vodom napunili sve bočice. U razgovoru s tetom Katicom doznajemo da u selu ima vrlo malo stanovnika, svega nekoliko kuća. Društvo im većinom prave dvije umiljate mačke, tako da su s veseljem popričali s nama i obradovali se tolikoj dječici.
Ubrzo smo ugledali autobus kako nam stiže u susret, ukrcali se i krenuli put Žminja gdje smo se počastili i osvježili sladoledom. U autobusu, na putu kući, orila se pjesma i smijeh. Zadovoljni, sretni i puni dojmova doputovali smo u naš grad.
Marta Verbanac, Nevija Golja i Ema Šćira
