ONI SU MALI, ALI SU VELIKI...
Autor: Sanja Škopac, 14. 6. 2016.
Četvrtak, 9.lipnja 2016.godine, jedno sasvim obično poslijepodne... Da, možda za vas?!? Ali, ne i za nas učenike 3.grupe Produženog boravka!!! Za nas je ovo bilo jedno posebno poslijepodne, poslijepodne puno emocija, radosti, sreće, smijeha...dan kojega će se neki sjećati cijeloga života, a neki i ne... Bilo kako bilo, jedva smo dočekali taj dan!!! Bili smo jaakkoooo uzbuđeni, nestrpljivi, nemirni, srca su nam kucala sto, ma ne, tisuću na sat. Bili smo spremni pokazati što smo sve spremili za našu završnu priredbu 3.grupe Produženog boravka – našem ravnatelju, našim učiteljicama, našim dragim roditeljima i gostima. Jer, mi četvrtaši rastajemo se od Produženog boravka, a mi trećaši od učiteljice s kojom smo se družili dvije školske godine. Šmrccc, tužno, pretužno... Jer tko od nas voli rastanke?!? Mi ne!!!
I kada su kazaljke na satu označile 18:30 sati, naša je priča krenula. Prisjetili smo se mi naših prvih dana u Produženom boravku, naših učiteljica koje su nas dočekale, Halloween partija, maškara, smijeha, vragolija, svih onih malih sitnica koje život znače, svih onih niti od kojih su satkane naše dječje priče, priče nas „Produženkaša“.
Bilo je tu recitacija, plesa, pjesme...A na našu je priredbu stigao i gost iznenađenja, naš dragi prijatelj Predrag Ljuna i s nama zapjevao nekoliko pjesama. Eeee, to je bila uživancija!!! Gitara...Glazba...Svirka...Pjevanje!!! A ona vam naša učiteljica baš dooobrrroooo zna čuvati tajnu!!! Ni u jednom trenutku nije nam dala naslutiti kakvo nam iznenađenje sprema!!! Uhhhh, kako je samo uspjela?!?
Kroz igrokaz na labinskoj cakavici prikazali smo „Koko se skužat borše“. Ma što da vam kažemo, bili smo pravi glumci, ma i više od toga. Bili smo MI – mali veliki ljudi, bili smo djeca uvijek spremna za šalu, za igru, za smijeh, za radost, za ljubav...
I tako, naša se priča polako kotrljala kraju...ali i jednom novom početku... Jer kažu da je svaki završetak i jedan novi početak.
Zabavili smo se, nasmijali, rasplesali, raspjevali, a i poneka je suzica zasjala u oku.
Naše druženje s roditeljima, učiteljicama, gostima, nastavilo se u holu škole - uz iće i piće!
Ahhh, tako...prođe i ovaj dan, dan kao san!!!
učenici 3.grupe Produženog boravka
P.S. A ovdje idu zahvale učiteljice...:
Hvala Vam, dragi moji roditelji, što ste mi u svakom trenutku bili podrška, sudjelovali u svim školskim zahtjevima i obvezama.
Još jednom, veliko VELIKO hvala mami Rafaeli, mami Eleonori i tati Damiru – oni znaju zašto
Hvala, dragi naš Ljuna – što si nam prijatelj i što nas uvijek razveseliš svojim dolaskom, gitarom, rockerskom glazbom i pjesmama
Hvala našem kuharu i vrijednom timu koji su nam tako lijepo i fino složili zakusku nakon priredbe
I na kraju, hvala mojoj divnoj ekipi, 3.grupi Produženog boravka, mojim klincezama i klincima, bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Hvala vam na svim lijepim trenucima, na radostima, na nestašlucima, na smijehu, na veselju, na svemu što smo proživjeli zajedno...
Želim vam svima, svaki dan – OSMIJEH – od uha do uha!!!
učiteljica Marijana
